Pages

Zagreb

08/09/2013

Novost : obojala sam se u boju najbližu prirodnoj. Skoro sam dan prije otkazala, ali sam rekla jednom se živi pa kako ispadne, ali ova promjena me jednostavno oduševila. Konačno se osjećam super u vezi boje kose. Uvijek mi je u Zagrebu život hektičan ili uopće ne izlazim iz stana ili promijenim i do 2 kombinacije dnevno.
Unazad dva dana susjeda svira saksofon. Par puta mi je došlo da joj pokucam i pitam mogu li slušati u njenom stanu, šteta da se melodija ne čuje još više...
Koliko god sam brbljavica odustala sam i nastavila čitati skriptu.
Dva, tri, četiri lista i već je noć.
Svijetla točka dana su slatkiši i gledanje kroz prozor na Vlašku.
A u zraku miris nedostajanja.
Trag suza u kutovima očiju i gotovo.
Možda moju kroničnu nostalgiju pospješuje stalno recitiranje pjesme Ne daj se Ines.
I onaj dio gdje se uvijek prepoznajem.
"...meni je ipak najdraži početak
raspolažem s jos milion nježnih
i bezobraznih podataka naše mladosti
koja nas pred vlastitim očima vara, 
i krade, i napušta..."
A onda zazvoni telefon i piše mama. Dovoljno da obraduje dan.
Zatim ponovno zazvoni telefon i na taj zvon se trčim javiti... 
Podsjetim se da sam zapravo sretna, samo nostalgična.








Ormar i JA na facebooku